Ishodi učenja

1. Objasniti važnost agrometeoroloških pokazatelja u procesu poljoprivredne proizvodnje i hrane

2. Objasniti i odrediti održivost tla u proizvodnji i odlike poljoprivredne proizvodnje

3. Razlikovati i interpretirati fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla i promjene izazvane obradom tla

4. Primijeniti i razlikovati sjetvu i sadnju, biološku reprodukciju, njegu kultura, borbu protiv korova i sustav iskorištavanja tla

​

—  Žitarice

—  Leguminoze (za zrno)

—  Krmne kulture

—  Gomoljače

—  Korjenjače

—  Predivo-tekstilne kulture

—  Kulture za dobivanje šećera

—  Aromatično, ljekovito i  začinsko bilje

—  Uljarice

—  Kulture za proizvodnju kaučuka

 

 

 

 

 

1.2.Prirod i prinos

 

—  Prirod (biološki prirod) ukupna  količina proizvedene suhe tvari određene kulture

—  Prirod u  užem smislu  – nadzemna masa kulture

—  Prinos – dio biljke zbog kojeg tu kulturu uzgajamo (prinos zrna pšenice, prinos  gomolja krumpira, prinos silažne mase kukuruza i sl.)

 

 

 

Prinos ratarskih kultura

—  90-95% predstavljaju produkti fotosinteze (C, H, O)

—  5-10% svi ostali elementi (N, P, K, Ca, Mg, Fe, itd.)

—  Ovisi o veličini i produktivnosti lisne (zelene) površine uzgajanog usjeva

1.3.Značaj žitarica
(zrnatih škrobnih kultura)

—  Veliki kapacitet rodnosti

—  Površine koje zauzimaju

—  Osnovna hrana za ljude i životinje

—  Sirovina za druge industrije

—  Predmet trgovine

—  Strateški značaj

 

 
Podjela žitarica

—  Strne:

 

—  Pšenica

—  Raž

—  Ječam

—  Zob

 

—  Prosolike:

 

—  Kukuruz

—  Sirak

—  Proso i muhar

—  Riža

 

 

Žitarice
 

—  STRNE

¡  Kulture gustog sklopa

¡  Kliju i rastu pri nižim temperaturama 

—  Veći zahtjevi za vodu

—  PROSOLIKE

¡  Kulture rijetkog sklopa (okopavine)

¡  Kliju i rastu pri višim temperaturama 

—  Manji zahtjevi za vodu

 

1.4.Najvažnije kulture u RH i svijetu
(po površinama koje zauzimaju)  

—  RH

—  Kukuruz (350-400 000 ha)

—  pšenica (250-300 000 ha)

—  krumpir (60-80 000 ha)

 

—  SVIJET

—  pšenica, riža, kukuruz, ječam, sirak, krumpir

 

 

—  ZASIJANE POVRŠINE, stanje 1. lipnja 2010.   (DZS,2011.)

—  LAND SOWN (situation as on 1 June 2010)

—  ha

—  Ukupno

—  Total

—  Ukupno

—  Total 897 303

—  Žitarice

—  Cereals 583 438

—  Mahunarke za suho zrno i povrće

—  Dried pulses and vegetables 12 473

—  Korjenasti i gomoljasti usjevi

—  Root and tuber crops 38 088

—  Industrijsko bilje

—  Industrial plants 125 193

—  Zelena krma s oranica i vrtova

—  Green fodder from arable land and gardens 125 478

—  Ostali usjevi na oranicama i vrtovima (jagode), cvijeće

—  i ukrasno bilje i sjemenski usjevi i presadnice

—  Other crops from arable land and gardens (strawberries), flowers

—  and ornamental plants and seed crops

—  996

—  Ugari

—  Fallow land 11 637

1000 tona, 2004 FAO

DZS,2011.

Godišnji prosjek utroška po članu kućanstva za 2009.
(DZS)

—  Riža 4,4 kg

—  Brašno i ostale žitarice 23,5 kg

—  Kruh i ostali pekarski proizvodi 74,2 kg

—  Tjestenina 9,2 kg

—  Krumpir 40,3 kg

 

 

—  Od članica EU najveći proizvođači riže su Italija, Francuska, Portugal zatim Bugarska, Rumunjska, Grčka, Mađarska i Makedonija.

2.Povijest ratarstva

—  Počeci poljoprivrede nastali su u vrijeme “neolitske revolucije” u području plodnog zemljišta na Bliskom istoku oko 9000-8000 godina pr.n.e. uzgojem ječma i pšenice,

—  oko 6500 godina pr.n.e. u Grčkoj, šire se oko 5500 godina pr.n.e. uz Dunav.

 

—  Oko 4500 godina pr.n.e. do Njemačke, Nizozemske i Francuske (uz Sredozemne obale), a oko 4000 godina pr.n.e. ratari prelaze u Britaniju.

—  Ukorenjivanjem zasijanog sjemena počela je kulturna revolucija (uzgoj) usjeva, a ratar je postao stalnosjedilac i vlasnik usjeva u polju.

—  Formirana su i prva stalna naselja. Obrada zemljišta u povjesnom razvoju poljoprivrede, prešla je sljedeće epohe razvoja: ručna, zaprežna i mehanizirana obrada zemljišta.

 

2.1.Epoha ručne obrade zemljišta

—  Prije domestifikacije životinja, zemljište je obrađivano ručno. U početku je to bio drveni štap raznih dimenzija, na vrhu obrađen vatrom da ne gnije, a katkada opterećen kamenom.

 

—  Takvim štapom obavljala se najjednostavnija obrada, zapravo, pravila se rupa u zemljištu da se može u nju položiti sjeme i gnojivo (plodna zemlja, uginula riba i dr).

—   Ovakva obrada zemljišta bila je poznata kod starih naroda Maya, Asteka i Inka, Indijanaca u centralnoj i južnoj Americi.

 

2.2.Epoha zaprežne obrade

—  Zaprežna obrada se javlja nakon domestifikacije životinja. To je bez sumnje predstavljalo značajan napredak obrade zemljišta.

—  U epohi zaprežne obrade, nastali su pojmovi jedinica obradivih površina, a odnosi se na površinu koju jedna zaprega u danim uvjetima može obraditi u jednom danu (od jutra do noći).

—  Ta jedinica je kod nas jutro, u Mađarskoj - hold, Njemačkoj - morgen a u anglosaksonskim zemljama -acre.

 

—  Danas se u stručnoj  literaturi obavezno koristi jedinica površine 1 hektar (10 000 m2), što vrijedi u svim zemljama svijeta.

—  Oruđa za ručnu obradu su se morala prilagoditi radu sa stokom. Smatra se da je prvo takvo oruđe bila spomenuta kuka, koja je postala masivnija.

—   Od nje je nastala ralica, koja ne okreće nego samo površinski rahli zemlju. Radni organ ralice u početku je bio od drva ili oštra kamena, a kasnije od metala.

 

 

—  Ralica je dugo vremena bila jedino zaprežno oruđe, a kad joj je dodana daska (odgrnjača), od nje je nastao plug. Plug je danas prvo i do danas jedino oruđe koje okreće zemljište.

 

 

—  Prvi plugovi su bili primitivni, malih dimenzija i kompletno izrađeni od drveta, samo je radni organ (ralo, lemeš) bio od metala.

—  U područjima stepe upotrebljavao se u pretprošlom stoljeću vrlo masivan, poludrven plug nazvan saban kojeg su vukli nekoliko pari volova.

—  Saban je orao do 30 cm dubine i vrlo široko, a mogao je potpuno prevrnuti brazdu.

2.3.Epoha mehanizirane obrade

—  Primjena mehanizirane obrade zemljišta počela je u 19. stoljeću i traje do danas. U početku je to bila parna pogonska mašina (parni traktor).

 

—  Zapremnina obrađenog zemljišta se povećala, a naročito učinak po jedinici vremena.

 

—  Osim toga, pogonska mašina (traktor) može pokretati takva oruđa za obradu zemljišta koja sa zapregom a kamoli ručno  ne mogu primjenjivati (vibro plugovi, freze, rotirajuće motike ili lopate, freze, rotirajuće drljače ).

—  Objektivno se može reći da mehanizirana obrada zemljišta povećava učinak i poboljšava kvalitetu rada.

 

3.Klima i njeno značenje za život biljaka

—  Klima ima veliki utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju. Najvažnije je njezino djelovanje na autotrofne organizme (biljke) zbog osnovnog procesa fotosinteze.

—   Međutim, klima jednako tako ima važan utjecaj i na ostale članove agrobiocenoze (čovjeka i domaće životinje).

 

 

—  Na klimu ne možemo značajnije utjecati, zato se ona javlja kao dominantan faktor proizvodnje.

—  Klima predstavlja prosječno stanje meteoroloških pojava na određenom prostoru u dužem vremenskom periodu od najmanje 30 godina.

 

3.1.Svjetlost i toplina

—  Čovjek vidi valne dužine od 400 do 760 nm.

—  Prema utjecaju na članove agrobiocenoze, dio spektra od 300 do 400 nm djeluje na smanjenje habitusa biljke i debljanje listova.

 

—  Zona do 500 do 700 nm važna je za fotosintetsku asimilaciju ugljika,

—  ali najjača je apsorpcija sunčevog svjetla u klorofilu u zoni od 600 do 700 nm (crvena zona spektra).

—  Zona od 700 do 800 utječe na produženje rasta biljaka, a više od 800 nm ima toplinski efekt.

 

—  Intenzitet sunčeve svjetlosti ovisi dalje o geografskom položaju, nadmorskoj visini, inklinaciji terena, naoblaka itd.

—  Intenzitet sunčeva svjetla znatno se smanjuje naoblakom, a to utječe na fotosintezu i kemositezu.

—  Međutim, i difuzna svjetlost je važan ekološki faktor u biosferi i agrosferi.

 

 

 

—  Smanjenje intenziteta sunčeve radijacije zbog naoblake na biljke djeluje tako da se vegetacija produžava, jače se razvija vegetativna masa na štetu generativnih organa.

—  U zemljama koje imaju više naoblaka, manje sunčanih dana (sjever i sjeverozapad Europe) manje se nakuplja šećer i ulje u sjemenu.

—   To znači da takva područja nisu prikladna za uzgoj uljarica ili kultura za proizvodnju šećera.

 

—  Nasuprot tome, sočnije povrće se uzgaja upravo u tim područjima gdje ima više difuzne svjetlosti.

—  Isto tako, djetelinsko travne smjese, prirodne ili uzgojene livade i pašnjaci su zastupljeniji na sjeveru i sjeverozapadu Europe gdje je  razvijenije stočarstvo.

—  Jug Europe prikladniji je za uzgoj voćaka i vinograda ili povrća.

 

 

 

—  Biljkama je za normalan rast i razvoj potrebna određena količina svjetlosti, i time se razlikuju:

—  1. Heliofiti - za svoj razvoj traže mnogo svjetla (krumpir, duhan, soja, suncokret, kukuruz, paprika, lubenica, itd).

—  2. Semiskiofiti - za svoj razvoj zahtjevaju osrednji intenzitet svjetlosti (tikve, djeteline, neke sorte graha, rajčice)

—  3. Skiofiti - biljke sjene.

 

 

—  Za uzgoj poljoprivrednih kultura, važna je minimalna količina svjetla izražena u luksima.

—   Luks je međunarodna jedinica osvjetljenja, koju dobiva neka površina na kojoj je svaki četvorni metar površine jednoliko osvjetljen svjetlosnim tokom od jednog lumena.

—  Po drugoj definiciji, luks je količina svjetlosti koju ispušta jedna svijeća mjerena na udaljenosti od jednog metra.

—  Grašak treba 1100 luksa da bi ušao u fazu zriobe,

—  kukuruz 1 400 – 1 800, ječam i pšenica 1 800 – 2 000, duhan 2 200 – 2 800, grah 2 400 luksa, paprika i do 400 luksa.

 

 

—  Ako je količina svjetla ispod minimuma, nema uspješnog stvaranja klorofila.

—  U tom slučaju dolazi do izduživanja blijedih stabljika (etioliranje), slabo se razvija lišće i korijen a cvjetovi i plodovi se ne formiraju.

 

 

—  Međutim,  prevelik intenzitet svjetlosti nije dobar jer on povećava utjecaj štetnih ultraviolentnih zraka.

—  U tom slučaju se smanjuje habitus biljke, lišće postaje manje i tamnije (nagomilavanje klorofila).

—  Biljka se od prevelikog intenziteta svjetlosti brani dlačicama, uvijanjem lišća i sjajnim površinama (odbijanje svjetlosti).

 

 

—  U biljnoj proizvodnji se intenzitet sunčeve svjetlosti može regulirati:

—  pravcem sjetve/sadnje, sklopom, pinciranjem, orezivanjem, kidanjem zaperaka, uništavanjem korova i drugim mjerama njege.

—  Biljka iskoristi samo 1- 7 % sunčeve energije, a neke vrste (lucerna) imaju i preko 85 puta veću lisnu površinu u odnosu na površinu zemljišta koju pokriva.

 

 

—  Dužina dana i noći je važan kozmički odnosno geofizički faktor za život na Zemlji.

—  To se u prvom redu odnosi na biljke, jer su se one kao autotrofni organizmi tokom svoje evolucije prilagodile staništima.

 

 

—  Prema tome, ritam njihova života je prilagođen određenoj dužini dana i noći.

—  Bliže ekvatoru, dužina dana u doba aktivne vegetacije je kraća, a prema polovima je duža.

 

—  Biljke dijelimo na one iz područja kratkog i na one iz područja dugog dana.

—  Ako se biljka iz područja kratkog dana prenese u područje dužeg dana, nastaje poremećaj koji nazivamo fotoperiodička reakcija, odnosno biljka reagira na dužinu dana.

—  To je tzv. fotoperiodizam.

 

—  Poremećaj se manifestira tako da biljka ne može normalno cvjetati i donijeti plod.

—  Danas se fotoperiodizam iskorištava prilikom selekcije biljaka (stvaranje novih sorata ili hibrida), tako da

—  se u kontroliranim uvjetima prema potrebi skraćuje ili produžuje trajanje dana i tako omogući istodobna cvatnja

—  radi križanja biljaka koje inače ne cvjetaju u isto vrijeme.

 

 

—  1. Biljke kratkog dana (konoplja, pamuk, proso, grah, soja, duhan, kukuruz i paprika).

—  2. Biljke dugog dana (zob, mrkva, repa, lan, grašak, raž, pšenica, crvena djetelina i špinat).

—  3. Neutralne biljke (heljda, suncokret, ječam ozimi, riža, europske sorte artičoke, rajčica i repica

 

—  Atmosfera se zagrijava toplinskom radijacijom kopna i mora jer sunčevo zračenje prolazi kroz atmosferu, a da je praktički ne zagrijava.

—  Zato je toplina zraka pri površini zemljišta najveća, a opada pri porastu nadmorske visine.

 

—  U vertikalnom rasporedu topline prisutno je pravilo po kojem na svakih 100 m nadmorske visine temperatura opada

—  za 0.60˚C (vertikalni termički gradijent).

 

 

—  Za agrikulturu su važne kardinalne temperaturne točke , a to su temperaturni minimum, optimum i maksimum.

—  Ispod temperaturnog minimuma i iznad maksimuma fiziološki procesi prestaju, a najpovoljniji su pri temperaturnom optimumu.

—   Pri tome je najvažniji raspon temperatura od 0 do 45˚C.

 

—  Kako dioba stanica u biljci prestaje kod 5˚C, ovu temperaturu smatramo biološki temperaturnim minimumom.

—  Sve aktivne temperature umanjene za vrijednost biološkog temperaturnog minimuma su efektivne temperature.

—  Zbrajanjem dnevnih efektivnih temperatura u toku mjeseca ili u toku vegetacije, dobije se suma efektivnih temperatura zraka ili suma toplinskih jedinica.

 

 

—  Suma efektivnih temperatura koje su potrebne od početka do kraja vegetacije iznose za:

—  krumpir od 1500 do 3000˚C,

—  pšenicu od 1200 do 23000˚C,

—   kukuruz od 2400 do 3000˚C ,

—  suncokret od 2600 do 2800˚C,

—  Šećernu repu od 2400 do 2700˚C,

—   rajčicu od 1800 do 2000˚C,

—  krastavce od 1900 do 21000˚C itd.

 

—  Temperature između 25 i 30˚C je prosječan optimum za glavne fiziološke procese u biljkama prije svega generativne kao i za fotosintetsku asimilaciju biljaka.

—  Biljke maksimalno primaju vodu kod temperatura između 35 i 40˚C.

—   Optimum disanja je između 36 i 40˚C.

—   Pri 45˚C klorofil se inaktivira i fotosinteza prestaje, a iznad temperaturne granice nastaju negativni biokemijski procesi u klorofilu koji uzrokuje njegovo raspadanje.

—  Pri 50˚C disanje prestaje.

 

 

—  1. Termofilne - (prilagođene su višim temperaturama). To su biljke južnih područja i ne podnose mrazeve (kukuruz, pamuk, sirak, proso, kikiriki, rajčica, paprika, grah, dinja, lubenica, smokva i sl.).

—  2. Kriofilne - (prilagođene su nižim temperaturama). Potječu iz umjerenog klimatskog područja (strna žita, grašak, crvena djetelina, repa, luk, salata, mnoge trave, kupus, špinat, kruška, jabuka i dr.)

—  3. Mezotermne – biljke koje imaju osrednje zahtjeve za toplinom.

 

—  Na temperaturama ispod 0˚C, prestaje aktivna vegetacija, termofilne biljke ugibaju, a kriofilne prelaze u stadij mirovanja (kriptovegetacija).

—  Ozime vrste zahvaljujući postepenom prilagođavanju na niske temperature (kaljenju) mogu  podnijeti veoma niske temperature.

—   

 

—  Smjenjivanjem hladnih i toplih dana tokom zime, negativno se odražava na usjeve.

—  Ako su dani topli biljka počinje intenzivno disati, utrošak šećera se povećava, biljka se budi

—  iz zimskog sna - mirovanja, aktivira se njen metabolizam, a ako nastupe niske temperature ona obično ugine.

 

 

—  Kasni proljetni mrazevi (travanj - svibanj) su izuzetno opasni, kao i mrazevi koji se javljaju u ranu jesen (treća dekada rujna i prva dekada listopada) kada je vegetacija još u toku.

—  U toku zime niske temperature uzrokuju izmrzavanje površinskog sloja zemljišta, te se on izdiže kao kora koja izdizanjem mladih biljčica kida korjenov sistem.

—  Ova se pojava naziva “srijež” i veoma je štetna za ozima strna žita.

Voda

 

—  Biljke se u odnosu na potrebe za vodom znatno razlikuju. Ta se potreba očituje u osiguranju vode za izgrađivanje biljnog tkiva i za transpiraciju.

—  Pa se dijele na:

—  1. Kserofite - lako se prilagođavaju uvjetima suše (sirak, proso, mrkva, kukuruz, suncokret, sudanska trava, šećerna repa, tikve).

—  2. Higrofite - zahtjevaju velike količine vode (soja, paprika, konoplja, riža, zob , crvena djetelina).

—  3. Mezofite - troše umjerenu količinu vode (pšenica, raž, krumpir, ječam).

 

—  Opća podjela klime prema aridnosti-humidnosti (geografska)

Distribucija količine oborina na Zemlji

 

Czech hop cultivation area

 

—  U vrućim predjelima perhumidne klime, s jakom evapotranspiracijom, uzgaja se pamuk, riža, šećerna trska.

—  Ako je vlaga visoka (1500-3000 mm godišnjih oborina), a evapotranspiracija slaba, prevladavaju plantaže

—  višegodišnjih poludrvenastih i drvenastih vrsta (kakaovac, banane, sisal-palma, kokosova palma, papaja, mango i dr).

—  Kod velikih količina oborina (> 3000 mm) nema više povoljnih uvjeta za uzgoj poljoprivrednih biljaka,

—  zemljište je pod bujnom prirodnom vegetacijom (kišne šume).

 

Oborine

—  Jedan milimetar oborina odgovara količini od 1 litre na površinu od 1 m2 ili 10 tona na jedan hektar.

—  Kiša

—  Računa se, da se na svakih 100 m nadmorske visine (n/v) količina padalina povećava prosječno za 80 mm.

 

—  Za poljoprivredu su najpovoljnije tihe kiše slaba intenziteta, kada se čak 95 % vode upije u zemljište u toku 6 sati.

—  Kiša je štetna ako je zemljište već zasićeno vodom jer tad ga čini blatnjavim i onemogućeni su radni zadaci.

—   Jake (obilne) kiše, pogotovo ako ih nosi vjetar, uzrokuju polijeganje zeljastih i lom drvenastih kultura.

—  Tople kiše pospješuju vegetaciju i život u zemljištu, a

—  hladne i dugotrajne koče vegetaciju i biološke procese u zemljištu.

 

 

 

—  Snijeg

—  Korisno djelovanje snijega je u

—  tome što se on javlja u mikrotermijskom periodu godine kao termički izolator koji čuva ozime usjeve od izmrzavanja.

—   Pored toga, on je izvor vlage za zemljište u prvim proljetnim mjesecima i u predjelima sa manje oborina, gdje veća količina oborina u toku godine padne u obliku snijega.

 

 

—  Rani snježni pokrivač može pospješiti širenje bolesti kod nekih ozimih usjeva (snježna plijesan na strnim žitaricama), slabljenje usjeva usljed sprječavanja fotosinteze,

—  Stvaranje ledene kore koja uzrokuje sprječavanje dotoka kisika.

—   Mokar i težak snijeg može izazvati gušenje usjeva.

 

 

—  Tuča (grad)

—  Ona dolazi u vrijeme intenzivne vegetacije, u toplom dijelu godine.

—  Grad ili tuča izaziva oštećenje lisne površine, lomi stabljike, uništava cvjetove, plodove te smanjuje njihovu kvalitetu.

 

 

—  Rosa

 

Poljoprivredne klimatske sezone
(Backer i Strub,1963):

—  1. Rano proljeće počinje kada je 20% ili manje minimalnih temperatura oko -8.8˚C. U rano proljeće višegodišnji usjevi kao što je Poa pratensis, počinju rasti, a jednogodišnje biljke hladne sezone (zob) siju se.

—  2. Kasno proljeće počinje kada je manje od 20% minimalnih temperatura od 0˚C ili niže. U kasnom proljeću usjevi tople sezone (kukuruz i soja), siju se ili sade (paprika, rajčica i slične vrste), a usjevi hladne sezone brzo rastu.

 

—  3. Ljeto počinje kada je manje od 10% minimalnih temperatura od 5˚C ili niže. U ljeto usjevi tople sezone

—  (soja) rastu brzo, a jednogodišnje biljke kao žitarice, žanju.

—  4. Rana jesen počinje kada je u drugom dijelu godine, više od 20% minimalnih temperatura od 5˚C ili niže.

—  5. Kasna jesen počinje kada je više od 10% minimuma od 0˚C ili više.

—  6. Zima, kada je moguća proizvodnja ozimih usjeva ali i proizvodnja u zaštićenom prostoru.

 

4.Zemljišni uvjeti (edafon)

—  Mehanički sastav zemljišta (tekstura)

 

—  Mehanički sastav zemljišta (tekstura) je u velikoj mjeri konstantna veličina o kojoj ovisi vrijednost zemljišta kao supstrata za uzgoj poljoprivrednih biljaka, odnosno njihov bonitet.

 

—   Bonitetna vrijednost kulturnog zemljišta raste od skeleta prema ilovači i pada prema glini.

—  Tekstura zemljišta predstavlja odnos pojedinih frakcija u njemu.

 

 

—  Na ekstremno skeletnim zemljištima ne mogu uspijevati uzgajane biljke, a jednako tako i na ekstremno teškim zemljištima, pogotovo ako se nalaze u nepovoljnim klimatskim uvjetima s viškom ili nedostatkom oborina.

 

—  Međutim, ako se usporede skeletna i vrlo teška zemljišta, onda skeletna pružaju više šanse kao supstrati,

—  pa su poznati primjeri uzgoja nekih kultura (vinova loza, lucerka) na šljunkovitim zemljištima pod uvjetom da je osigurana voda u takvom supstratu (natapanjem).

—  Za uspijevanje većine kulturnih biljaka najpovoljnije uvjete pružaju ilovače i to lakše ilovače kod slabo humusnih i bezkarbonatnih zemljišta ili teže ilovače kod karbonatnih i humoznijih zemljišta.

 

 

—  Kod dubine zemljišta podrazumjevamo dvije kategorije:

—  apsolutna dubina i dubina fiziološki aktivnog profila.

—  Apsolutna dubina zemljišta je zapravo dubina pedosfere a uvjetovana je pedogenezom, u prvom redu položajem zemljišta u reljefu.

 

—  Za iskorištavanje zemljišta uzgojem biljaka mjerodavna je dubina fiziološki aktivnog profila, a to je ujedno i efektivna dubina zemljišta.

—  Fiziološki aktivna dubina zemljišta obuhvaća onaj dio pedosfere (dentrita, trošine) koja služi kao supstrat za ukorjenjavanje odnosno ishranu uzgajanih biljaka.

—  U fiziološki aktivnom profilu se nalazi životni prostor uzgajanih biljaka, aktivna hranjiva, korisna voda, kisik i korisni mikroorganizmi.

 

 

—  Za suvremenu biljnu proizvodnju najbolja su zemljišta umjerene ocjeditosti jer imaju optimalan odnos gline i pijeska, kao i povoljan vodozrači režim.

—  Brzina procjeđivanje vode ovisno o teksturi zemljišta

 

—  Struktura zemljišta predstavlja osnovu njegove plodnosti, a od nje ovisi vodni, zračni i toplinski režim zemljišta, pristupačnost vode i hranjiva, aktivnost mikroorganizama i mogućnost korjenovog sistema.

—  Zemljište može biti u strukturnom i bezstrukturnom stanju.

—  Ako čestice nisu povezane (pijesak) ili suviše povezane ili sljepljene (teška glina), onda takvo zemljište nazivamo bezstrukturna –nestrukturna zemljišta.

 

 

—  1. Mikroagregati .....< 0.25 mm

—  2. Makroagregati …...>0.25 mm

 

—  Struktura mijenja niz drugih važnih osobina zemljišta, fizičkih i bioloških.

—  Za razliku od pedologije, u ratarstvu se smatraju kao strukturna zemljišta samo ona koja se odlikuju mrvičastom i sitnogrudičastom  strukturom.

 

—  Zrnasta struktura, koja je još bolja i otpornija od mrvičaste, praktično se ne može naći u današnjim oranicama. Ona se pod utjecajem dugogodišnje obrade modificira u mrvičastu, vrlo dobru, ali manje otpornu prema vodi i oruđima.

—  Oranica mrvičaste strukture pruža najbolje uvjete za sjetvu, nicanje i razvoj žila biljaka, a i za intenzivan razvoj mikroorganizama.

—  U ratarstvu se mrvičasta struktura u oraničnom sloju postiže pravilnom obradom.

 

Izgled strukturnih agregata

 

 

—  Količinu vode koja je biljci potrebna, a da višak vode koji bi bio štetan propušta naniže.

—   Kapacitet zemljišta za vodu je sposobnost zemljišta da u sebe može primiti manju ili veću količinu vode što ovisi o:

—  1. Stanju zemljišne površine (obradivo-golo ili pod biljnim pokrivačem).

—  2. Obliku reljefa (blago-nagnuto).

—  3. Vrsti i karakteru padalina.

—  4. Mehaničkom sastavu i strukturi zemljišta.

 

—  U svakom zemljištu, pored čvrste mase i vode, ima i zraka.

—   Količina vode i zraka mijenja se svakog momenta.

—  Između vode i zraka u zemljištu postoji antagonizam.

—  Na mjesto vode u zemljišne pore ulazi zrak i obratno.

—  Razmjena plinova između zemljišnog zraka i atmosfere naziva se aeracija zemljišta.

 

—  Taj proces je vrlo značajan za korjenov sustav biljaka, mikrofloru, faunu i oksidaciju organske tvari u zemljištu.

—  Pošto zemljišni zrak sadrži više CO2 a manje O2 od zraka u atmosferi, proces difuzije u zemljištu sastoji se od kretanja CO2 iz zemljišta u atmosferu i kretanja O2 iz atmosfere u zemljište.

—  Zračni režim zemljišta se poboljšava uzgojem okopavina, unošenjem organske materije, dubokom obradom, uzgojem  leguminoza.

 

 

—  Prema Gračaninu (1947), plodnost zemljišta je kompleksno svojstvo, koje ga čini manje ili više sposobnim supstratom za uzgoj biljaka.

—   On razlikuje potencijalnu i efektivnu plodnost zemljišta.

—   Prva je definirana konstalacijom svih faktora zemljišta, a druga intenzitetom svih vrijednosti edafskih i vegetacijskih faktora.

—  Za stvaranje prinosa najvažnija je efektivna plodnost zemljišta, pa nju treba povećati ako se želi postići glavni cilj-povećanje prinosa uzgajanih biljaka.

 

—  Pod pojmom kulturnog zemljišta podrazumijeva se ono zemljište koje se nalazi pod trajnim i dominantnim utjecajem čovjeka, što dalje podrazumijeva poboljšanje fizičkih, kemijskih i bioloških osobina, dakle stvaranje novog sloja koga nema u zemljištima slobodne prirode.

—   

 

—  Taj sloj se naziva oranica ili mekota - površinski sloj u kome se obavlja sjetva/sadnja, klijanje, početni rast i glavno ukorjenjavanje kulturnih biljaka.

—  Nastala je obradom i ukupnim sistemom biljne proizvodnje.

—  Obogaćena je humusom, ima dobru strukturu, povoljan vodno-zračni  režim, intenzivniju mikrobiološku aktivnost, više hranjiva i bolju pristupačnost istih korjenovom sistemu biljaka.

 

 

—  Čovjek najviše djeluje na smanjenje plodnosti načinom iskorištavanja zemljišta. Tu su uključeni agrotehnički zahvati i skidanje usjeva.

—  Pri obavljanju agrotehničkih zahvata, zahvata žetve, berbe i košnje, po proizvodnim površinama se kreću razne poljoprivredne mašine. One gaze zemljište, što se negativno odražava na njegovu plodnost.

 

—   Gaženje zemljišta je zajednički pojam za negativan utjecaj radnih zahvata na proizvodnoj površini.

—  Postoji nekoliko oblika gaženja zemljišta (Rid, 1956):

—  1. Stvarno zbijanje je mehanički učinak gaženja zemljišta.

—  2. Rupa i razmazivanje zemljišta, fenomeni koji se javljaju ako je zemljište mokro. Rupe su bile redovito dok su se u obradi zemljišta koristile zaprege, a razmazivanje je sada u epohi traktora i to prilikom njegovog naglog mijenjanja pravca kretanja na mokrom zemljištu.

—  To je takozvani "efekat škara".

—  Do razmazivanja može doći i kretanjem transportnih sredstava preko mokrog zemljišta.

Obradive površine na Zemlji
 

Reakcija zemljišta (pH vrijednost)

—  Reakcija zemljišta ili njegova pH vrijednost, javlja se kao edafski faktor, a upozorava na stupanj zasićenosti bazama adsorptivnog kompleksa i otopine zemljišta.

—  Ukoliko u otopini zemljišta prevladavaju H iona, onda je zemljište kiselo, a ako prevladavaju OH ioni onda je ono alkalno a ukoliko je podjednako H i OH iona, onda je zemljište neutralne reakcije.

 

 

—  Za pedoklimatske procese zemljišta i uspjevanje biljaka, optimalna zona reakcije zemljišta nalazi se oko neutralne točke s laganim pomakom u kiseli medij.

—  U kiseloj sredini prevladavaju procesi ispiranja, a to znači da adsorptivni kompleks nema dovoljno hranjiva. Kiselost ne pogoduje radu bakterija, pa prevladavaju gljivice.

—  Ni jača alkaličnost nije pozitivna. Ona blokira veći broj mikroelemata, ubrzava mineralizaciju organske tvari, favorizira pojavu nekih biljnih bolesti.

—  Osim toga, pH zemljišta uveliko određuje stupanj primanja hranjivih elemenata od strane  biljaka kao i njihov stupanj toksičnosti.

 

—  Određivanje pH zemljišta vrši se u poljoprivrednim ustanovama opremljenim posebnim aparatima (pH-metrima),

—  a pH vrijednost se određuje u suspenziji zemljišta sa H2O i u nKCl.

—   Za naša zemljišta pouzdanija je ocjena reakcije zemljišne otopine u nKCl.

—  Najbolji uvjeti za normalan porast i razvoj uzgajanih biljaka je u intervalu pH 6 - 7,5 .

​