ZNAČAJ EKOLOGIJE U POLJOPRIVREDI

​

​Ekologija je znanost koja se bavi proučavanjem odnosa između živih bića i okoliša.

Ekološka poljoprivreda je grana ekologije ili ekologija primjerena poljoprivredi.

Ekologija- oikos-(dom,stanište), -logos-(znanost). Pojednostavljeno možemo reći da je ekologija znanost o održanju (opstanku) živih bića u njihovom prirodnom staništu (biotop), ona također proučava kruženje tvari u  prirodi. Vrsta je skup jedinki istog genetskog podrijetla (osnove).

Populacija ili životna zajednica-predstavlja skup jedinki iste vrste na određenom staništu (biotop). Biocenoza ili životna zajednica-predstavlja skup svih živih bića na određenom staništu.

Fitocenoza-predstavlja sve biljne stanice. Zoocenoza-predstavlja sve životinjske vrste na određenom mjestu.

Značaj zaštite čovjekova okoliša sastoji se od sljedećeg-briga za očuvanje  zdravog okoliša za ljude i životinje te očuvanje prirodnog odnosa između vrsta biljnog i životinjskog svijeta kako nebi došlo do nestajanja nekih vrsta sa određenog područja, također je važna korekcija ljudi u nekim djelatnostima, gdje se ne vodi briga o  okolišu tu se ubraja i poljoprivreda u kojoj ljudi upravljaju s velikim površinama kako bi se pravilno ponašali prema prirodi. Potrebno je proučavanje odnosa među vrstama te proučavanje uvjeta okoliša prije i poslije djelovanja ljudi na određenim staništima. Očuvanje ugroženih vrsta treba biti na prvom mjestu, zaštita čovjekova okoliša jer nestankom jedne ili više vrsta nepovratno se gube i određene mogućnosti koje bi nestale vrste mogle pružiti. Očuvanje vode, zraka i tla i mjere borbe protiv zagađivača predstavljaju osnovu za očuvanje postojećih biocenoza time se postiže zdravi okoliš za ljude te biljke i životinje koje ih okružuju.

 

KONVENCIONALNA POLJOPRIVREDA​

 

Predstavlja način proizvodnje poljoprivrednih kultura uz potrebu kemijskih zaštitnih sredstava i mineralnih gnojiva. Primjena kemijskih sredstava ima zadatak povećanja prinosa radi osiguranja dovoljne količine hrane za svjetsko stanovništvo. Razvojem industrije i tehnologije u poljoprivredi se sve više koriste moderni strojevi koji brže i kvalitetnije zamjenjuju rad ljudi i povećavaju mogućnost za dobivanje visokih prinosa. Iako tehnološki razvoj na niskom nivou u razvijenom svijetu u siromašnim zemljama svijeta još uvijek se primitivno obrađuje tlo, prinosi su niski i vlada glad te više od 10% svjetskog stanovništva gladuje. Posljednjih 100 godina razvoj strojeva, industrije, tako se u poljoprivredi naglo se ubrzava pa su prinosi po hektaru povećani do 5 puta.

 

GOSPODARSKA DJELOTVORNOST KONVENCIONALNE POLJOPRIVREDE

 

Očituje se u masovnosti i jednostavnosti proizvodnje poljoprivrednih kultura, velik utjecaj ima poljoprivredna mehanizacija koja se razlikuje u posljednjih 100 godina, a isto tako primjena kemijskih zaštitnih sredstava i umjetnih gnojiva, te selekcija visoko-rodnih sorti i naprednih pasmina domaćih životinja. Primjenom mehanizacije obrađuje se brže i tako se u kratkom roku mogu primijeniti velike površine za sjetve, a slično je i s među rednom obradom (prihrana, kultivacija, zagrtanje). Masovna proizvodnja i visoki prinosi u pravilu daje nižu kvalitetu proizvoda osobito ako se postiže na  lošim tlima uz pomoć velikih količina umjetnih gnojiva, na taj način i plodnost tla opade te i sadržaj opada (humus). Ulaganje u povećanje plodnosti tla najviše se isplati na duži rok,a također je važna pravilna selekcija i primjena zaštitnih kemijskih sredstava i gnojiva. Konvencionalna poljoprivreda u današnjim uvjetima može dati dovoljno hrane i svjetskom stanovništvu, ali ipak postoji područja u kojima vlada glad (Etiopija, Somalija) također je značajna selekcija nisko rodnih sorti naprednih pasmina. Genetski inženjeri koji omogućuju stvaranje novih sorti i vrsta , tako zvani GMO (genetsko promijenjeni organizmi mogu pojeftiniti proizvodnju, ali povećavaju rizik od štetnih utjecaja na zdravlje ljudi jer nisu dovoljno istraženi).

 

RAZVOJ EKOLOŠKE POLJPPRIVREDE

 

Kako su napredovala istraživanja u medicini, tako su proizvođači ranije počeli razmišljati o potrebi proizvodnje hrane bez pesticida i umjetnih gnojiva. Istraživanjem u medicini došlo je do  spoznaje o štetnosti ostatka pesticida u hrani, te su utvrdili neke dokaze o uzrocima nekih bolesti koje su posljedica unošenja kemijskih tvari nastale raspadanjem pesticida. Eko-poljoprivreda potiče održivi razvoj poljoprivredne proizvodnje bez lošeg utjecaja na okoliš. Eko-poljoprivreda zahtjeva  čisto i plodno tlo radi postizanja određenog  prinosa koji može dati povoljnu cijenu proizvoda na tržištu. Plodnost tla ovisi o više čimbenika, a najvažnije je sadržaj humusa kojeg u siromašnim tlima  ima ispod 1%, slabo plodnim 1-3%, plodnim 3-5%, a u vrlo plodnim više od 5%. Također je važna struktura tla i mehanički sastav (vrsta čestice) tla

 

 

 

GNOJIDBA

 

Predstavlja upotrebe mineralnih i organskih gnojiva koji će najvećim dijelom biti dostatna za rast i razvoj kulture koja se sije ili sadi. U kon. poljoprivredi su to NPK gnojiva koja se proizvode umjetno tj. kemijskim putem, ne koriste se u eko-poljoprivredi. U eko-poljoprivredi su najčešće organska gnojiva u većim količinama, a u manjoj mjeri mineralna gnojiva koja se dobivaju prirodnim putem. Organska gnojiva su različite vrste stajnjaka (najkvalitetniji  su ovčji i konjski, zatim od peradi, goveda, a vrlo rijetko i od svinja.). kompost je smjesa organskih ostataka koja nastaje procesom kompostiranja organskog otpada iz domaćinstva (kućanstva). Proces kompostiranja traje od godine dana, a kompost se može gotovo  sav organski otpad npr. lišće, drvni ostaci (mljeveni), slama, sijeno, otpaci od hrane... Organska gnojiva unose se u tlo u jesen prije oranja to je najčešći stajnjak u količini 40-60% po hektaru ili neka druga gnojiva u drugoj manjoj količini, što ovisi o intenzitetu proizvodnje. Osim prirodnih organskih gnojiva moguće je koristiti i tz. zelenu gnojidbu. Zelena gnojidba predstavlja zaoravanje poljoprivredne kulture koja sadrži puno biljne mase i korisnih hranjiva u sebi. To su najčešće neke leguminoze koje asimiliraju i zadržavaju ga u tlu najčešće u nitratnom obliku nitrifikatori  te se bakterije razvijaju na kvržicama koje se vide na leguri. Osim tekućih gnojiva mogu se koristiti i gnojiva u krutom stanju koja sadrže značajan postotak dušika u organskom ili mineralnom gnojivu. To mogu biti različita gnojiva npr. od peradi koja sadrže veliki postotak (udio) dušičnih spojeva najviše nitrata.  

 

PRIHRANA U EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

 

U eko-poljoprivredi ne koristi se redovito, ali ako postoji mogućnost koriste se najčešće tekuća gnojiva ili visoko konstantna praškasta gnojiva kao npr. gnojivo peradi. Tekući stajnjaci imaju drugi primjeri koji se mogu unositi u tlo tijekom među redne obrade. Također je moguće kod pšenice i ratarskih kultura tekućeg gnojiva za prihranu preko biljke i po tlu. Tekuća gnojiva u zemljama EU dužni su koristiti  samo sa ulagačima u tlo kako ne bi širile neugodan miris u okoliš.

 

DOPUNSKA OBRADA TLA

 

​

Vrši se za pripremu tla za sjetvu ili sadnju površina nakon oranja neravna, što se popravlja sljedećim strojevima: 

1.TANJURAČA- ima diskove najčešće postavljene na 4 osnove koji se jednolično okreću i rade na dubini10-15 cm. Diskovi mogu biti ravni ili nazubljen. Rub diska je nastršen, a kosim postavljanjem u odnosu na kretanje tlo se siječe,, miješa i mrvi. Brzina kretanja tanjura poželjna je od 8-12 km/h  max. 15 km/h.

2. SJETVOSPREMAČ- koristi se za ratarske kulture sastavljene od motičica na latičnim i valjkastim drljačama.

3.ROTACIONALNA DRLJAČA- ima klinove u paru koji se rotiraju jedan prema drugom, a pokretni se pomoću priključnog vratila (kardana) brzina kretanja u kombinaciji sa sijačicom 8-10 km/h.

 

PLODORED

Na poljoprivrednim površinama  nije uputno držati istu kulturu svake godine zbog toga  što ista kultura koristi iste hranjive tvari iz tla, a isto tako i napadaju  isti štetnici i bolesti koje bi svake godine bili sve više. U takvim uvjetima prinos bi se smanjivao svake godine bez obzira na sve mjere, njege i zaštitu. Zbog toga svake godine moramo mijenjati poljoprivrednu kulturu na određenoj površini kako bismo izbjegli posljedice uzgoja u mono-kulturi. Postoje dva osnovna načina vođenja plodoreda to su plodsmjena i poljosmjena.

Poljosmjena- predstavlja način uzgoja poljoprivrednih kultura na jednoj površini kada nije praktično imati više različitih kultura zbog veličine površine ili nekih drugih razloga. Na takvoj površini u ciklusu od 4 god. smjenjuju se različite poljoprivredne kultura, a u petoj god. sije se ista kultura kao i u prvoj godini. Najčešći raspored kultura:

1.god. suncokret

2.god.pšenica

3.god. kukuruz

4.god. soja

Postoje određene prednosti i nedostaci kod uzgoja. Prednosti su u manjem broju agrotehničkih mjera koje moramo provesti u određenom vremenskom roku, lakša i jednostavnija njega usjeva i manja potreba sa radnom snagom i mehanizacijom. Nedostaci su velik rizik od napada bolesti i štetnika te vremenskih nepogoda koje mogu u potpunosti uništiti usjeve što bi značilo veliki financijski problem za polj. Proizvođače. To znači da je rizičnost takve proizvodnje veća ček i kada je rodna godina jer cijene polj. Proizvoda drastično padaju

 

 

UČINCI PLODOREDA

Pozitivni učinci plodoreda očituju se na različite načine prema dužini vremena između ponovnog uzgoja  iste kulture proporcionalno raste i učinak. Najvažniji su sljedeći učinci plodoreda: uništavanje uzročnika, bolesti, i štetnika te ravnomjerno korištenje makro i mikro elemenata iz tla, trajanje plodoreda je najčešće je 4 god; a može biti i više i manje. Po dužini plodoreda odlučuje se na osnovi planiranja uzimajući uobzir tržišne uvijete i ekonomske pokazatelje. Opravdanost svake proizvodnje pa i tako određenih poljoprivrednih kultura sa temelji na ekonomski pokazatelji tj. mogućnosti pokrivanja troškova proizvodnje i zarade prodajom polj. Proizvoda. Uzročnici bolesti kroz duži niz godina uglavnom odumiru, a štetnici se presele ili  će se njihova jajašca uništiti jer nemaju biljku domaćina koju će parazitirati. Kod jednih i drugih mogućnost širenja po rubovima je prisutna po povoljnim uvjetima se sele na sljedeće parcele gdje nalaze hranu. Plodored se prakticira u ratarstvu i vrtlarstvu, ali iu vinogradarstvu i voćarstvu to nije moguće jer se radi u višegodišnjim kultura. Zbog toga se tamo vrši melertionarna  gnojidba gdje se dublje zaorava organsko gnojivo u velikim količinama(preko 60 t po hektaru), također se dodaju minerali npr. Kalcijeva gnojiva radi omjera pH=7. za razliku od Kom. Poljoprivrede u eko-poljo. se koriste industrijski proizvedena mineralna gnojiva(umjetna). Tu se koriste neka prirodna gnojiva u prirodnom obliku, a mogu iskušavati jedan ili više korisnih kemijskih elemenata. Najčešće koristimo kalcijeva gnojiva radi popravljanja pH. To su također i magnezijeva gnoju+iva, sirovi fosfati i neka kalijeva gnojiva (soli). Prirodna gnojiva dobivena mineralnim puten nalaze se u  obliku koji  nije direktno pristupačan biljkama te se oslobađa kroz različite kemijske procese u tlu od kojih je najvažniji proces humifikacije (nastajanje humusa) od organskih tvari i proces mineralizacije  organskih ostataka. Ovi procesi se događaju uz prisustvo mikroorganizama u tlu. Oblik u kojim se primjenjuju mineralna gnojiva od prirodnih sirovina najčešće je prah što otežava primjena u uobičajenim strojevima, dodatno otežava i količina potrebnih gnojiva jer je redovito veća od ovih u konvencionalnoj poljoprivredi.

 

SUZBIJANJE BOLESTI

U konvencionalnoj poljoprivredi za suzbijanje biljnih bolesti koriste se fungicidi i baktericidi. To su kemijska zaštitna sredstva koja služe za uništavanje uzročnika biljnih bolesti, uglavnom su vrlo otrovna za ljude i životinje, a većoj koncentraciji su otrovna i za biljke. Posljedice korištenja kem.zaštitnih sredstava su akumulacijska otrovnih tvari u tlu podzemnim i nadzemnim vodama. U eko-poljoprivredi se koristi  neka prirodna sredstva koja ometaju razvoj bolesti. To su različiti praškasti prirodni preparati na bazi minerala i različiti čajevi i otopine listova nekih biljaka koje djeluju fungicidno ili fungistično i tako usporavaju razvoj bolesti. Često se koriste otopine listova koprive i rajčice te nekih drugih najčešće ljekovitih biljaka.

 

 

SUZBIJANJE KOROVA

U konvencionalnoj poljoprivredi korovi se suzbijaju kemijskim sredstvima , herbicidima. Oni djeluju na više načina od kojih je najvažniji kontaktno i sistemično djelovanje. Kontaktni herbicidi djeluju protiv korova samo ako su u direktnom ili izravnom kontaktu, to znači da je sredstvo dospjelo na veći dio biljke koji se zatim suši. Sistematični herbicidi djeluju kroz biljku ulazeći u provodni sustav i djelujući na mjesta gdje je biljka najosjetljivija. Zemljišni herbicidi koriste se prije nicanja korova i kulturnih biljaka (npr. kod suncokreta kod visine 2 lista) što ovisi o sredstvu.

U eko-poljoprivredi ne koriste se kemijska zaštitna sredstva nego niz različitih metoda i agrotehničkih mjera kojima se suzbija pojava i širenje korova. Pravilnom sjetvom u agrotehničkim rokovima se izbjegava širenje korova. Neke agrotehničke mjere se koriste kod obrade  tla kako bi „isprovocirali“ nicanje korova, a neke mjere kao  primjena komprimiranog zraka prilikom kultiviranja u dopunskoj obradi izbacuju na površinu tz. korijenski korovi. Takvi strojevi su znatno skuplji i u konačnici povećavaju cijenu proizvoda.

Kod široko rednih usjeva praktično je koristit slamu ili neki drugi materijal kojim se pokriva prostor  oko biljaka. Na taj način biljke korova  nemaju svjetla i ne rastu. Slično se postiže i kod postavljanja crne folije  na gredice kod proizvodnje krastavaca i drugog povrća. Folija je korisna jer čuva vlagu.

 

NAČIN RADA POLJOPRIVREDNOG GOSPODARSTVA U EKOLOŠKOJ POLJOPRIVREDI

Zbog specifičnosti poljoprivredne proizvodnje ciklus traje 1 godinu tijekom kojeg perioda treba  isplanirati sve elemente proizvodnog ciklusa, njihove troškove, rokove, način realizacije. Najčešće u eko-poljoprivredi je potrebno više radne snage po jedinici površine (ha) što poskupljuje u konačnici ekološke proizvodnje, čija cijena može biti trostruko veća os sličnih proizvoda konvencionalne poljoprivrede. Organizacija agrotehničkih mjera i troškova proizvodnje mora se isplanirati i predvidjeti kako realizacija ne bi došla u pitanje. Razvojem tehnologije i strojeva neke agrotehničke mjere su olakšane, a za dobar prinos važno je pravodobno izvođenje svih agrotehničkih mjera. Financiranje proizvoda se najčešće kreditira kod lokalnih ovlaštenih firmi, a nekada se uglavnom materijal dobavljao preko zadruga. Praćenjem kretanja cijena na tržištu ekoloških proizvoda. Utvrđuje se rentabilnost i ekonomičnost planirane proizvodnje i trk tada se pristupa realizaciji. Realizacija svih poslova ovisi o kvalitetnom planiranju i izvođenju agrotehničkih mjera te o štedljivom korištenju financijskih sredstava.

U eko-poljoprivredi uglavnom se koriste više radne snage po hektaru jer nisu svi poslovi mehanizirani. Organizacija i priprema radne snage je sezonska i zahtjeva dodatna financijska sredstva, što se rješava u planiranju svake godine na početku sezone.

 

ZAKONSKE MJERE ZA POTPORU EKOLOŠKE POLJOPRIVEDNE PROIZVODNJE

Zakoni se donose u saboru na prijedlog najčešće Ministarstva poljoprivrede i pojedinih vijećnika, a odnose se na različite elemente poljoprivrede proizvodnje, a to su priznavanje i registracija poljoprivrednih proizvođača u eko-poljoprivredi što se može vidjeti u upisniku poljoprivrednih proizvođača u Ministarstvu poljoprivrede. Poticaji ekološkim poljoprivrednim proizvođačima dodjeljuju se na zahtjev koji se upućuje Ministarstvu na početku proizvodnje. Poticaji od stane države  je važno radi održanja proizvodnje,  radi nepovoljnih uvjeta na tržištu te radi formiranja konkurentnih cijena proizvoda. Zahtjevi za dodjelu poticaja predaju se ispostavama Ministarstva poljoprivrede za svaku regiju, grad, općinu. Uz zahtjev se prilaže dokumentacija o vlasništvu poljoprivrednih površina(vlasnički list) gdje je upisan broj i katastarska čestica i površina za koju se traži poticaj što je vidljivo u novom sustavu Arkod (na računalu preko interneta ) i zatim se prilaže račun za sjeme ili sadni materijal iz kojeg je vidljivo da je ta proizvodnja u tijeku. Prema novom sustavu za podnošenje zahtjeva preko internetske stranice:

http://www.apprrr.hr/upis-u-arkod-preduvjet-za-dobivanje-poticaja-u-2011--96.aspx

gdje se pomoću korisničkog imena i zaporke ulazi na stranicu i podnosi zahtjev preko interneta te se ispiše i potpiše na papiru od strane vlasnika PG ili odgovorne osobe u tvrtkama.

Na kraju ciklusa proizvodnje za određenu kulturu se donosi i odvaga ili računi o predaji proizvoda  ili fakture (nalog za naplatu) za koji se traži poticaj. Kod nekih poljoprivrednih  kultura i kod stočarske proizvodnje poticaj se određuje prema broju sadnica odnosno broju grla. Iznos  se može razlikovati za početnu proizvodnju(voćke) i nastavak i održanje proizvodnje.

 

 

PONUDA I POTRAŽNJA U EKOLOŠKOJ POLJOPRIVEREDI

Cijena proizvoda u ekološkoj poljoprivredi uvjetovana je troškovima proizvodnje koji mogu biti i do 3 puta veći od troškova za isti proizvod u konvencionalnoj poljoprivredi.

Na cijenu proizvoda također utječe stanje na tržištu gdje na ponudi i potražnji cijena proizvoda raste ili se smanjuje. Do sada je ponuda eko-proizvoda na niskoj razini, zbog slabe kupovne moći prosječnog kupaca te zbog slabog znanja o važnosti eko-proizvoda. Razvojem medicine i znanosti u cjelini sve više dobivamo informacije o štetnosti masovno proizvedene hrane i na taj se način svijest o potrebi konzumiranja zdrave hrane povećava svaki danom.

 

UTJECAJ POLJOPRIVREDE  NA OKOLŠ

Konvencionalna poljoprivreda svojim djelovanjem utječe na različite načine, najočitije promjene vidljive su kod provođenja meleriotarnih mjera te mjere se odnos na mijenjanje izgleda, površina osobito kod privođenja šumovitih predjela u poljoprivrednu proizvodnju (krčenje šuma) šikara. Takvim djelovanjem smanjuje se prostor na kojem žive divlje životinje i biljke pa se tako smanjuje i broj, a neke vrste i nestaju sa toga područja.

Prilikom zaštite bilja koriste se u konvencionalnoj poljoprivredi zaštitna sredstva koja uništavaju štetne i ali i korisne vrste na tom području, tako npr. pri trovanju miševa možemo postići suprotan rezultat u budućnosti jer ćemo uništiti i otrovati njihove prirodne neprijatelje a nikad nećemo uspjeti uništiti sve miševe jer se vrlo brzo razmnožavaju.

 

MJERE ZAŠTITE OKOLIŠA U POLJOPRIVREDI

U konvencionalnoj poljoprivredi korištenje zaštitnih kemijskih sredstava stvara obavezu spremanja i neškodljivog uklanjanja ambalaže koja se ne smije bacati u okoliš jer bi na taj način ugrozila opstanak nekih biljaka i životinja. Korištenje mehanizacije predstavlja  također opasnost za okoliš jer može doći do nekontroliranog izlijevanja nafte (goriva i ulja) u okoliš. Posebno je važno naglasiti da je zabranjeno bacanje rabljenog motornog ulja, ulja za kočnice, rabljenih filtera, akumulatore, akumulatorske kiseline u okoliš. Zbog velike otrovnosti takav štetni otpad se sakuplja na reciklažnim mjestima.

​Korištenjem GMO u konvencionalnoj poljoprivredi također se stvara opasnost od  nekontroliranog  širenja genetskog materijala putem oprašivanja na ostale površine. Zaštitna mjera je stvaranje pojasa izolacije od takvih usjeva čija širina može biti i preko 1 km.

​

  UPIS U UPISNIK  SUBJEKATA U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI

Prvi korak

-       upoznati se sa zakonskom regulativom koja regulira ekološku proizvodnju.

-       Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (NN br. 139/10)

-       Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN br. 91/01, 10/07),

-       Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN br.13/02,10/07),

-       Pravilnik o sustavu ocjenjivanja sukladnosti u ekološkoj proizvodnji (NN br.91/01, 61/09, 25/08),

-       Pravilnik o preradi, pakiranju, prijevozu i skladištenju ekoloških proizvoda (NN br.129/09),

-       Pravilnik o deklaraciji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 10/07, 64/09),

-       Pravilnik o uvjetima i načinu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br.13/02, 112/07),

-       Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji (NN br. 13/02, 10/07, 62/08, 146/09),

-       Pravilnik o vođenju baze podataka za poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvodnje (NN br. 89/08).

 

Drugi korak

-obratiti se kontrolnim tijelima i zatražiti stručnu kontrolu:

U Republici Hrvatskoj su ovlaštena slijedeća kontrolna tijela:

1.     BIOINSPEKT d.o.o. Đakovština 2, 31000 Osijek,  tel. 031/20 4620

2.   PRVA EKOLOŠKA STANICA, Kuraltova 8, 10000 Zagreb,  tel. 01/ 23 48 628

3.   HRVATSKE ŠUME d.o.o., Lj.F. Vukotinovića 2, 10 000 Zagreb,   tel. 01/48 04 111

4.     ZADRUGA AGRIBIOCERT, Veli dvor 11,  51 513 Omišalj,  tel. 051/84 26 07

•TRGO-INVEST d.o.o. D. Rakovca bb, 35209 Bukovlje,    tel: 035/276-119

 

7.   OMEGA-CERT d.o.o., Rebar 131, Zagreb,   tel: 095/568-6436

 

 

Treći korak

 

Nakon što je kontrolno tijelo izvršilo prvu stručnu kontrolu i dostavilo Vam zapisnik o prvoj stručnoj kontroli, Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja predajete zahtjev za upis u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji.

 

Za to Vam je potrebno slijedeće:

 

1.   zahtjev za upis u Upisnik

 

2.  rješenje o upisu u registar za pravnu osobu, obrtnica ili rješenje o upisu u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

 

3.   izvadak iz zemljišne knjige i/ili ugovor o korištenju zemljišta i/ili izjava vlasnika zemlje o ustupanju zemljišta na korištenje kao dokaz o vlasništvu odnosno pravu korištenja zemljišta, a za prerađivače ugovor o korištenju preradbenih kapaciteta;

 

4.  potvrdu pravne osobe ili potpisanu izjavu proizvođača da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje,

 

5.   zapisnik kontrolnog tijela o obavljenoj prvoj stručnoj kontroli

 

6.   državni biljeg u iznosu od 70,00 kuna (Zakonu o upravnim pristojbama NN 08/96).

 

 

Četvrti korak

 

Ukoliko ste dostavili gore navedenu dokumentaciju te time ispunili uvjete za upis, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja izdaje rješenje o upisu u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji pod određenim brojem.

 

Peti korak

 

Nakon obavljene stručne kontrole i upisa u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji, od kontrolnog tijela tražite potvrdnicu (certifikat).

​